Jednog dana, muž koji je pomalo ljubomoran zove svoju ženu dok je na poslu.
– Gdje si, ljubavi? – pita on s malo sumnje u glasu.
– Kući sam, dragi – odgovori žena mirno.
Muškarac, želeći da bude siguran, nastavi:
– Možeš li ukljuciti blender da čujem? Samo da znam da si stvarno kod kuće.
Žena se nasmije i uključi blender, a iz telefona se začuje onaj poznati zvuk: Vrrrrrrrrr.
– Dobro, draga, hvala ti – kaže muž olakšano i prekida poziv.
Sledećeg dana, isto pitanje, isti odgovor.
– Gdje si, ljubavi?
– Kod kuće.
– Možeš li opet uključiti blender? Samo da budem siguran.
I opet se začuje: Vrrrrrrrrr.
Muž se nasmeje i pomisli da je sada stvarno sve u redu.
Ali trećeg dana odluči da dođe kući malo ranije, da iznenadi svoju ženu.
Ulazi u kuću i… zatiče samo svog sina samog.
– Gde ti je mama? – upita zabrinuto.
Dečak s nevinošću u očima odgovara:
– Nemam pojma, rekla je da ide negde… i ponela je blender sa sobom.
Muž se nasmeja i shvati da je možda malo previše sumnjičav.
I tako, u kući je opet tišina, samo što je sada blender nestao.
Pouka:
Ponekad previše kontrole i sumnje mogu napraviti više problema nego što ih rešavaju. Verovanje i poverenje su najvažniji sastojci svakog odnosa – a blender… pa, on je samo blender.
Komentariši