Imam 46 godina i od supruga sam starija pet godina. Imamo troje djece i vjerovala sam da imamo stabilan, harmoničan brak. Smatrala sam da imam pored sebe čovjeka od povjerenja.
Juče, dok sam se vraćala sa posla i čekala autobus, zaustavio se moj prijatelj – dugogodišnji poznanik koji radi kao vozač kamiona – i ponudio mi da me poveze.
Na ulazu u grad, dok smo stajali na semaforu, pored nas se zaustavio automobil mog supruga. Na suvozačevom mjestu vidjela sam ženske noge – pomislila sam da je riječ o nekoj koleginici. Htjela sam ga pozvati, u šali mu reći da sam “iznad njega” u saobraćaju, kada sam primijetila da je prebacio ruku preko njenih nogu.
U tom trenutku sam osjetila šok. Prijatelj je primijetio da mi nije dobro, a ja sam pokušala da se saberem i rekla da mi jednostavno ne prija vožnja.
Kasnije tog dana, suprug mi je rekao da je bio na putu sa novom pripravnicom, te da su zajedno išli do obližnjeg grada zbog poslovnog sastanka. Opisao ju je kao “fino, pristojno dijete”.
Nisam mu ništa rekla. Samo sam se povukla u svoje misli. Počela sam da se pitam: koliko je službenih putovanja zaista bilo – a koliko onih drugih?
U meni se javila dilema: da li sam prestara da počinjem iznova, a premlada da ovako nastavim?
Komentariši