Na očevom trećem vjenčanju, moj polubrat i ja imali smo šest i deset godina. Dok je svećenik pitao ima li iko nešto protiv braka, moj brat je mirno podigao ruku i rekao:
„Zato što hoću da me uvijek vodiš prvi na pecanje kad poželim.“
Svi su se nasmijali, a tata je samo sjeo na koljeno i rekao: „Dogovoreno.“ Bio je to početak jedne posebne, porodične priče.
BONUS PRIČA 1: Poštenje koje vraća vjeru u ljude
Na benzinskoj pumpi sam shvatio da mi nedostaje platna kartica. Pretražio sam sve – džepove, auto, čak i okolo po asfaltu. Već sam htio zvati banku da je blokiram, kad su mi prišli mladić i djevojka.
Rekli su da su pronašli karticu i predali je najbližoj policijskoj patroli. Kasnije sam ih ponovo sreo i zahvalio, ali su skromno odbili bilo kakvu nagradu.
Još uvijek ima ljudi koji čine dobro – bez da traže išta zauzvrat.
BONUS PRIČA 2: Pravda kod kase
Radim u trgovini i primijetio sam da je jednom kupcu kod kase ispao novac – tačno 200 eura. Krenuo sam da mu pomognem, ali u tom trenutku drugi kupac je „slučajno“ stao na novac.
Rekao sam glasno: „Gospodinu je ispao novac, molim vas pomjerite nogu.“
Čovjek je pokušao da se pretvara da su možda njegovi – iako nije imao ni džepove. Ubrzo je shvatio da je bolje da se skloni.
Ponekad je dovoljno samo da progovorimo – i stvari dođu na svoje mjesto.
BONUS PRIČA 3: Ljubav koja ne blijedi
Moja mama i ja smo nekada bile nerazdvojne. U poslednje vrijeme, zbog problema sa pamćenjem, ne prepoznaje me uvijek.
Ali i dalje često govori o svojoj kćerki – koliko je voli i koliko joj nedostaje. Po kući pronalazim poruke i sitnice koje je pripremila, kao da me čeka svakog dana.
Možda me ne zna po imenu, ali me voli cijelim srcem. Ljubav majke ne može se zaboraviti – jer je ona veća i jača od svega.
Komentariši