Vojna nadmoć nije garancija trajnog rešenja
Dok se tenzije na Bliskom istoku ponovo zaoštravaju, CNN upozorava na ključnu slabost trenutne izraelske strategije prema Iranu – nedostatak jasnog plana za završetak sukoba. Iako je vojna operacija započela brzo i snažno, brojna pitanja ostaju bez odgovora: može li Izrael ispuniti svoje ciljeve bez šire međunarodne podrške? I još važnije – šta dolazi posle rata?
Početni uspeh uz visoku cenu
Izraelske snage su, prema medijskim izveštajima, tokom vikenda sprovele intenzivne napade na strateške iranske mete, uključujući vojne baze i postrojenja povezana s nuklearnim programom. Međutim, usledili su i uzvratni napadi, u kojima je poginulo više civila, uključujući i izraelske građane.
Iako izraelska vojska i dalje ima nadmoć u vazdušnom prostoru, realnost na terenu pokazuje da vojna moć ne rešava dublje političke i bezbednosne izazove.
Diplomatska tišina – ili najava pregovora?
Izvori iz izraelskih bezbednosnih struktura za CNN navode da se rat „neće završiti vojnim putem“ već najverovatnije diplomatskim pregovorima. Glavni cilj Izraela je eliminacija potencijalne nuklearne pretnje iz Irana. Međutim, analitičari upozoravaju da čak ni najprecizniji udari ne mogu uništiti znanje i tehničke kapacitete koje Iran već ima.
Zato se već sada govori o potencijalnim pregovorima, što predstavlja mogući zaokret u odnosu na ranije stavove.
SAD između podrške i uzdržanosti
Sjedinjene Američke Države, koje tradicionalno podržavaju Izrael, ovoga puta igraju opreznu ulogu. Iako su pružile odbrambenu podršku, administracija je odbila da učestvuje u ofanzivnim akcijama.
Prema CNN-u, predsednik Donald Trump odbacio je izraelski predlog za napad na vrhovnog lidera Irana, a umesto toga se zalaže za diplomatsko rešenje i postavljanje SAD u ulogu posrednika.
„Iran i Izrael trebaju postići dogovor — i hoće,“ izjavio je Trump putem platforme Truth Social, pozivajući se na svoj prethodni angažman u rešavanju sukoba između Indije i Pakistana.
Tehničke i strateške prepreke
Čak i uz precizne vojne udare, izraelska vojska ne poseduje sve resurse potrebne za trajno uništenje iranskog nuklearnog programa. Neka od ključnih postrojenja, poput onog u Fordowu, nalaze se duboko ispod zemlje, u planinskim masivima, i za njihovo uništavanje su potrebne specijalizovane bombe koje samo SAD poseduju.
Pored toga, stručnjaci upozoravaju da čak i potpuna fizička destrukcija infrastrukture ne eliminiše znanje i sposobnost Irana da je ponovo izgradi.
Političke posledice: Udar na stabilnost regiona?
Napadi ne samo da ne garantuju uspeh, već mogu dodatno ojačati iranski režim. Mnogi građani, iako kritični prema vlastima, u trenucima krize se okupljaju oko nacionalnog identiteta i osećaja ugroženosti. To pokazuje da vojna strategija često ima neželjene posledice, posebno kada je u pitanju unutrašnja kohezija zemlje pod napadom.
Postoji li put ka miru?
Uprkos eskalaciji, mogućnosti za deeskalaciju nisu zatvorene:
- Moguće ponovno pokretanje nuklearnih pregovora,
- Pritisak međunarodne zajednice za primirje,
- Promena političkog kursa u SAD ili Iranu,
- Unutrašnje promene u Izraelu i Iranu koje bi otvorile vrata kompromisu.
Međutim, sve to zahteva jasno definisane ciljeve, diplomatsku inicijativu i spremnost da se kratkoročni vojnopolitički interesi podrede dugoročnoj regionalnoj stabilnosti.
Zaključak: Sukob sa neizvesnim ishodom
Situacija između Izraela i Irana pokazuje složenost savremenih geopolitičkih sukoba, gde vojna nadmoć ne garantuje stabilnost. Bez jasne strategije za izlazak iz sukoba, čak i najjače sile mogu se naći u začaranom krugu nasilja i nesigurnosti.
Ono što trenutno nedostaje jeste integrisana međunarodna vizija – koja uključuje bezbednost, diplomatiju i ljudska prava – kako bi se izbegla nova humanitarna kriza i destabilizacija šireg Bliskog istoka.
Komentariši