Zabavljali smo se skoro četiri godine. Bila sam uverena da ćemo ostati zajedno zauvek. A onda, iznenada, bez jasnog razloga, prekinuo je kontakt sa mnom. Bilo mi je jako teško da to prihvatim. Osećala sam se izgubljeno, kao da je deo mog sveta nestao.
Prošla je godina dana, a pre samo nekoliko dana saznala sam da se oženio. Objavio je slike sa venčanja na svom profilu. Priznajem, nisam mogla da odolim — pogledala sam svaku fotografiju. I tada me je nešto posebno pogodilo…
Prepoznala sam mesto gde je zaprosio svoju sadašnju suprugu. To je bilo naše mesto. Tamo smo delili neke od najvažnijih trenutaka naše veze i sanjali zajedničku budućnost. Ne mogu da lažem — taj detalj me duboko potresao.
I dalje mi nije jasno zašto je izabrao baš to mesto. Možda mu ono nije značilo isto što i meni. Možda je to bila slučajnost. Ali meni je to bio podsjetnik na sve ono što smo izgubili.
Pokušavam da se nosim sa tim, dan po dan. Znam da će proći. Nije lako, ali u sebi nosim nadu da ću i ja jednog dana doći na svoje — i pronaći mir, ako ne i novu ljubav.
Napomena: Ovaj tekst predstavlja ličnu priču i suočavanje s raskidom. Ako se i vi borite s teškim emocijama, ne oklevajte da potražite razgovor s prijateljem, porodicom ili stručnjakom. Niste sami.
Komentariši