„Kad razočaranje preraste u prezir: Priča jednog muža i gdje brak počinje da puca“

Uvod: Kad stvarnost sruši očekivanja

Brak je za mnoge obećanje – o ljubavi, partnerstvu, poštovanju i zajedničkom životu. No, šta se desi kada se ta slika raspadne i iza nje ostane samo frustracija, ogorčenost i osjećaj da ste sami u svemu?

U nastavku čitate ispovijest jednog muža koji se, nakon gotovo decenije braka, pita – da li je pogriješio pri samom izboru partnera.

“Da sam znao kakva je, ne bih je ni pogledao…”

U svojoj emotivnoj ispovijesti, muškarac dijeli kako je, vremenom, izgubio poštovanje i osjećaje prema svojoj supruzi. Radi svakog dana, uključujući vikende, a kada se vrati kući – ne vidi ono što očekuje. Umjesto zahvalnosti, dočeka ga, kako kaže, „ležanje, neorganizovanost i nedostatak brige“.

Njegova frustracija kulminira onog dana kada se neočekivano ranije vrati kući zbog povrede na radu.

„Kuća prazna. Tišina. Ni žene ni djece.“

Kada se supruga pojavila s djecom, iznenađena njegovim dolaskom, objasnila je da su otišli da se malo “odmore i opuste”. To je bio okidač.

Šta je u korijenu problema?

🔹 Nerazumijevanje uloga

On radi i smatra da njegova supruga, kao osoba koja „sjedi kod kuće“, ne doprinosi dovoljno. Ona, s druge strane, možda smatra da odgajanje djece jeste rad – emocionalno i fizički zahtjevan.

🔹 Komunikacija gotovo ne postoji

Umjesto da se razgovara o očekivanjima, obavezama i frustracijama – sve se taloži. Do te mjere da sada razmišlja o razvodu.

🔹 Povjerenje je poljuljano

Kada nestane osnovno povjerenje, poput pitanja „gdje je sada i s kim“, čak i najobičnije aktivnosti postaju sumnjive.

🔹 Uticaj treće strane

Savjeti od bliskih članova porodice, poput njegove majke koja mu predlaže razvod, mogu dodatno destabilizovati već krhku vezu – umjesto da je pomognu popraviti.

Da li je rješenje – razvod?

Odluka o razvodu nikada ne bi trebala biti donesena u afektu. Prije bilo kakvog koraka, nužno je:

• Otvoreno razgovarati sa partnerom o osjećanjima s obje strane.
• Razumjeti koliko je roditeljstvo posao sam po sebi, čak i ako se ne „plaća“.
• Potražiti pomoć porodičnog terapeuta ili savjetnika.
• Odlučiti zajedno da li brak ima budućnost.

Razvod ne treba da bude prvi korak – ali ne treba biti ni tabu. Ako se godinama živi u ogorčenju, uz obostrano nezadovoljstvo i nerazumijevanje, možda je to zdravija opcija za sve uključene, pa i za djecu.

Briga o djeci – posao bez slobodnog dana

Jedan od čestih nesporazuma među parovima jeste nerazumijevanje koliko roditeljstvo iscrpljuje, posebno ako majka većinu vremena provodi s djecom, bez pomoći.

• Djeca nisu igračke.
  Potrebna je stalna pažnja, strpljenje, hrana, higijena, disciplina i ljubav.
• “Opuštanje u gradu” često nije luksuz, već potreba – za promjenom ritma, za izlaskom iz rutine.
• Mentalni pritisak koji žene nose – osjećaj krivice, izolacije, umora – često je nevidljiv, ali prisutan.