Na današnji dan započinje Božićni post, koji traje 40 dana i završava proslavom rođenja Isusa Hrista – Božićem. Iako je većina ljudi fokusirana na izbjegavanje određene hrane, post u pravoslavnoj tradiciji ima mnogo dublje značenje. Njegova svrha nije samo fizičko uzdržavanje, već duhovno pročišćenje. O tome je često govorio patrijarh Pavle, jedan od najvoljenijih duhovnih vođa našeg vremena, koji je svojim riječima i djelima pokazivao kako izgleda istinska pobožnost.
U ovom tekstu podsjećamo na tri velika duhovna grijeha koje je patrijarh Pavle naročito naglašavao kao opasne u vrijeme posta, jer kvare duhovnu korist i mogu nas udaljiti od prave svrhe posta.
1. Oholost – skrivena prepreka duhovnom napretku
Oholost je, prema riječima patrijarha Pavla, jedna od najopasnijih zamki za vjernika – posebno za one koji se pridržavaju spoljašnjih pravila posta, ali pritom gledaju druge s visine.
„Ne budimo kao farisej iz Jevanđelja, koji se hvalio pred Bogom svojim postom i molitvom, a nije imao ljubavi ni poniznosti.“ – govorio je patrijarh Pavle.
Post treba da nas približi Bogu – ali ne kroz pokazivanje ili isticanje. On je lični put smirenja, tišine i molitve. Prava vrijednost posta mjeri se kvalitetom naših misli, riječi i djela, a ne samo vrstom hrane koju izbjegavamo.
2. Proždrljivost – uživanje pod maskom uzdržanja
Patrijarh Pavle je često govorio o opasnosti kada post postane – gastronomska parada bez mesa. Zamjenjivanje mrsnih jela luksuznim posnim specijalitetima ne donosi nikakvu duhovnu korist. Naprotiv, to može biti oblik duhovne obmane.
„Ne treba da jela budu bogata začinima, šarenilom i količinom, dok duša gladuje.“
Post nije dijeta. Njegova svrha nije u promjeni menija, već promjeni srca. Treba da budemo umjereni, jednostavni i da razmišljamo o siromašnima i gladnima. Umjesto raskošnih obroka, post nas poziva na skromnost i milosrđe.
3. Gnjev, zavist i zle misli – skriveni otrovi duše
Post koji se svodi samo na jelovnik, a ne prati ga unutrašnji mir i pokajanje, ne ispunjava svoju svrhu. Mržnja, ogovaranje, ljutnja i zavist – sve su to duhovne prepreke koje mogu poništiti naš trud.
„Gospod ne traži glad, nego čistoću srca.“
Tokom posta treba da se uzdržimo od svake zle riječi i pomisli, da opraštamo drugima i molimo se za mir. Ako ne možemo oprostiti, ako zavidimo ili se ljutimo – onda ne postimo kako treba, ma koliko posna bila naša trpeza.
Pravi smisao posta: Ljubav, poniznost i obraćenje
Patrijarh Pavle je često isticao da Bog ne traži od nas post zbog Njega, nego zbog nas samih. Post nas uči samosvladavanju, zahvalnosti, saosećanju i obraćenju. Kroz post postajemo bolji prema sebi i drugima.
„Post ne znači samo gladovanje, nego da u tom vremenu budemo bolji ljudi – da se ne ljutimo, da ne ogovaramo, da pomognemo kome možemo.“
U tom duhu, post nije samo vreme suzdržavanja, već i prilika da očistimo srce, da živimo tiše i skromnije, i da se ponovno povežemo sa sobom, svojim bližnjima i Bogom.
Zaključak: Post kao duhovna obnova
Božićni post nije samo priprema za praznik – on je priprema duše za svjetlost Hristovog rođenja. Patrijarh Pavle nas je podsjećao da su najvažniji oblici posta oni koji mijenjaju čovjeka iznutra – kroz poniznost, praštanje, molitvu i milosrđe.
Zato ovog posta, osim što ćemo pripaziti na hranu, pripazimo i na misli, riječi i djela. Jer pravi post je onaj koji nas približava ljubavi – i prema Bogu i prema čovjeku.
Komentariši