Početna Svet i dešavanja Zašto je Izrael brzo uspostavio vazdušnu nadmoć – a Rusija to nije postigla ni nakon tri godine rata u Ukrajini?
Svet i dešavanja

Zašto je Izrael brzo uspostavio vazdušnu nadmoć – a Rusija to nije postigla ni nakon tri godine rata u Ukrajini?

Podeli
Podeli

Vojna efikasnost i strateške lekcije koje analiziraju stručnjaci

Vazdušna nadmoć – sposobnost jedne države da bezbedno i neometano upravlja sopstvenim i protivničkim zračnim prostorom – oduvek je igrala ključnu ulogu u modernim sukobima. Nedavna dešavanja na Bliskom istoku ponovo su otvorila to pitanje.

Prema izveštaju The Wall Street Journala, Izrael je uspeo da uspostavi potpunu kontrolu nad zapadnim delom iranskog vazdušnog prostora, uključujući i teritoriju iznad glavnog grada Teherana, svega 48 sati nakon početka vojne operacije pod nazivom „Uspon lava“. Ovo poređenje je posebno upečatljivo kada se stavi u kontekst rata u Ukrajini, gde Rusija – ni posle više od tri godine sukoba – nije ostvarila sličan uspeh.

Ali šta se tačno krije iza ovog izraelskog vojnog uspeha? I zašto ruske snage nisu postigle isti rezultat u Ukrajini? Odgovori su kompleksni i zavise od brojnih faktora – od vojne doktrine i tehnologije, do političkog konteksta i otpornosti protivničkih snaga.


📊 Ključni razlozi izraelske efikasnosti

Stručnjaci iz oblasti vojne avijacije i geopolitike ističu više faktora koji su doprineli brzoj izraelskoj dominaciji u vazduhu:

✅ 1. Napredna tehnologija i obuka

Izraelsko ratno vazduhoplovstvo (IAF) poznato je po svojoj visokoj obučenosti, integraciji sajber operacija i naprednoj obaveštajnoj logistici. Eksperti kao što je britanski penzionisani avijatičar Edward Stringer navode da izraelski piloti kombinuju tradicionalne borbene veštine sa sofisticiranim digitalnim sistemima, čime ostvaruju prednost u brzini i preciznosti napada.

“IAF je više od flote – to je informacioni i obaveštajni sistem sa krilima,” izjavio je Stringer.

✅ 2. Koordinacija obaveštajnih i sajber sposobnosti

Izraelske vojne operacije često uključuju napade na infrastrukturne i komunikacione sisteme protivnika pre nego što se uopšte pošalju avioni. U konkretnom slučaju, izraelski dronovi i tajne operacije su prethodno neutralisali ključne tačke iranske protivvazdušne odbrane (PVO).

✅ 3. Precizno planiranje i faktor iznenađenja

Dok je Rusija naišla na ukrajinsku odbranu koja je bila spremna i decentralizovana, Iran, kako navode stručnjaci, nije očekivao napad zbog u toku pregovora sa SAD o nuklearnom programu. To je omogućilo izraelskim snagama da pokrenu precizno tempirane udare bez ozbiljnog otpora.


💣 Uporedna analiza: Iran vs. Ukrajina – zašto je razlika značajna

🔍 Otpornost PVO sistema

Ukrajina je, uz pomoć Zapada, razvila snažnu kopnenu protivvazdušnu odbranu (uključujući S-300 i BUK sisteme), dok je Iran imao raznovrsnu, ali slabo integrisanu PVO zasnovanu na mešavini ruskih, kineskih i domaćih sistema.

„Iran je više ulagao u raketnu odbranu i strategije odvraćanja nego u izgradnju slojevite PVO,“ navodi analitičar Michael Kofman iz Carnegie fondacije.

🔍 Geopolitički kontekst

Ukrajina je u momentu invazije bila čvrsto podržana od strane NATO zemalja, dok se Iran više oslanjao na sopstvene kapacitete i regionalne saveznike kao što su Hezbolah i režim u Siriji – koji su, prema analizama, oslabljeni prethodnim operacijama.


🧠 Stručni zaključci: Šta nas ova poređenja uče?

Prema rečima generala-potpukovnika Davida Deptule, bivšeg komandanta američkog vazduhoplovstva, kontrola neba ne znači samo nadmoć u vazduhu, već i slobodu delovanja na zemlji i u informacionom prostoru.

“Gde god postoji vazdušna dominacija, tu se lakše ostvaruju politički i vojni ciljevi,” kaže on.

S druge strane, kada nijedna strana ne kontroliše nebo – kao što je to slučaj u Ukrajini – dolazi do zastoja, iscrpljivanja i gubitaka s obe strane.


📌 Zaključak: Vazdušna nadmoć nije samo pitanje tehnologije, već i strategije i spremnosti

Primer izraelske kampanje u Iranu, nasuprot dugotrajnom i zahtevnom sukobu u Ukrajini, osvetljava koliko su faktori kao što su obuka, taktika, spremnost i politički kontekst važni za uspeh u savremenim sukobima.

Iako se poređenja dva različita sukoba ne mogu u potpunosti izjednačiti, analiziranje razlika može poslužiti kao vredna lekcija za sve vojne planere, analitičare i donosioce odluka širom sveta.

Podeli

Komentariši

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *