Ne toliko što to traži američki predsjednik Donald Trump, nego jer se i u Njemačkoj širi svijest kako se lijepim riječima ne može zaustaviti vojna agresija. Tako novi njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul najavljuje kako bi nova njemačka vlada ubuduće trebala ulagati u odbranu 5% BDP-a. To je izjavio na sastanku ministara vanjskih poslova NATO-a u turskoj Antalyji. Njemačka, prema riječima ministra, podržava prijedlog glavnog sekretara NATO-a Marka Ruttea da se 3,5 posto izdvaja za vojne potrebe, a dodatnih 1,5 posto za obrambenu infrastrukturu. Konačna odluka i planovi svih članica NATO-a će se vjerovatno čuti tek na sastanku na vrhu NATO-a krajem juna u Haagu.
I kancelar Friedrich Merz najavio je u svojem obraćanju Bundestagu kako želi Bundeswehr razviti u „konvencionalno najjaču vojsku Evrope“, piše Deutsche Welle (DW).
Poljska: Bedem na istočnom krilu
Poljska već godinama intenzivno ulaže u svoje oružane snage s ciljem postati najjača kopnena sila u Evropi. Prošle je godine 4,12 posto BDP-a išlo u odbrambeni budžet. Glavni cilj Varšave je naravno biti učinkovito naoružana da Rusija niti ne pomisli ugroziti njeno područje.
Poljska vojska trenutno broji oko 150.000 vojnika u profesionalnoj vojsci i teritorijalnoj obrani. Do 2035. ta bi brojka trebala porasti na 300.000. U toku je i opremanje suvremenom vojnom tehnikom: više od 600 tenkova – naručenih između ostalog iz Južne Koreje i SAD – te raketni sistemi HIMARS, dronovi i u budućnosti i borbeni avioni F-35 trebale bi biti oprema pješadije i zrakoplovstva Poljske. S druge strane, poljska mornarica se smatra relativno slabom.
Njemačka: Od nećkanja do vodeće uloge?
Najavljeno povećanje odbrambenih izdvajanja na pet posto BDP-a označavalo bi historijski sigurnosnopolitički preokret. Od kraja hladnog rata Savezna je Republika Njemačka insistirala na međunarodnoj saradnji, diplomatiji i „kulturi vojne suzdržanosti“. Prekretnicu je označio govor kancelara Olafa Scholza 27. februara 2022., tri dana nakon ruskog napada na Ukrajinu, poznat kao najavu „novog doba” (Zeitenwende).
Odmah nakon toga, njemačka vlada osnovala je posebni fond od 100 milijardi eura za Bundeswehr. Redovni odbrambeni izdaci za 2024. iznose oko 90 milijardi eura, odnosno oko 2,1 posto BDP-a. Povećanje na pet posto značilo bi godišnji budžet za odbranu od preko 160 milijardi eura. Dvostruko veći izdaci bi svakako teško opteretili državni proračun, a zasad nisu osigurana dodatna sredstva.
Bundeswehr trenutno ima oko 182.000 aktivnih vojnika. Ministarstvo odbrane planira povećanje na najmanje 203.000 do 2031., dok se povremeno spominje i cilj od 240.000. Modernizacija obuhvata sve grane vojske: treba zamijeniti stare tenkove, avione i ratne brodove, a naglasak je i na digitalizaciji i unapređenju komandnog lanca. Jer i u njemačkim arsenalima je mnogo oružja i opreme „samo na papiru“ dok u prošlosti nije bilo novaca za njihovo održavanje. Ključni industrijski akteri u Njemačkoj su Rheinmetall, Airbus Defence and Space te Diehl-Gruppe, ali u tom sektoru je sve izrazitija međunarodna saradnja jer je i izvoz izuzetno važan.
Francuska: Nuklearna sila s globalnim ambicijama
Francuska je jedina nuklearna sila u EU i vodi strategiju globalne prisutnosti i vojne samostalnosti. U vojsci služi oko 203.000 vojnika, uz 175.000 pripadnika paravojnih postrojbi poput Žandarmerije i oko 26.000 rezervista.
Francuska mornarica raspolaže nuklearnim nosačem aviona Charles de Gaulle i strateškim podmornicama, čime ima snažan nuklearni kapacitet odvraćanja. Borbeni avioni Rafale osiguravaju zračnu nadmoć i također su opremljeni za korištenje nuklearnog oružja.
Predsjednik Emmanuel Macron znatno je povećao odbrambeni budžet otkako je preuzeo dužnost 2017. U dramatičnom televizijskom obraćanju početkom ožujka, detaljno je govorio o „ruskoj prijetnji“ koja se nadvija nad Evropom. Stoga bi francuski odbrambeni budžet trebao biti gotovo udvostručen.
Francuska je u prošlosti imala sličan vojni budžet kao Njemačka, ali je njime izgradila borbeno učinkovitiju vojsku – ne na kraju zahvaljujući državnom poticanju obrambene industrije i državnom suvlasništvu.
Velika Britanija: Dobro naoružana, ali ranjiva
S ciljem od gotovo 2,4 posto BDP-a, Velika Britanija također planira povećati odbrambene izdatke, s naglaskom na visokotehnološku opremu: dronove, umjetnu inteligenciju i laserske sisteme. Kraljevska mornarica raspolaže s dva nosača aviona, iako je u pravilu samo jedan operativan. Zračne snage su visoko modernizirane – njihovu jezgru čine američki borbeni zrakoplovi F-35B kakvih britanska vlada planira nabaviti ukupno 138 komada.
Međutim, britanske oružane snage s oko 140.000 aktivnih vojnika (uključujući 4000 Gurki) relativno su male. Za razliku od mnogih zemalja EU, trenutno nisu predviđena veća povećanja osoblja.
Premijer Keir Starmer naglašava vjernost savezima i globalnu spremnost za intervencije. Britanska vojna oprema u velikoj mjeri ovisi o američkoj tehnologiji, osobito kad je riječ o nuklearnom oružju na podmornicama.
Italija: Snaga u zraku i na moru, slaba na kopnu
S 1,49 posto BDP-a prema podacima NATO-a za 2024., Italija je još uvijek ispod dosadašnjeg cilja od dva posto. Ipak, s 165.000 aktivnih vojnika, dva nosača zrakoplova i snažnim zrakoplovstvom gdje su i Eurofighteri i F-35, Italija spada u vojnu težu kategoriju Evrope.
No kopnene snage smatraju se zastarjelima i nužno su potrebne reforme. To bi se trebalo promijeniti: premijerka Giorgia Meloni želi Italiju učiniti najjačom tenkovskom silom Evrope. U tu svrhu naručeno je više od 1000 borbenih i višenamjenskih tenkova od tvrtke Rheinmetall. Strateški fokus Italije je Sredozemlje i sigurnost globalnih trgovačkih ruta.
Globalni odnosi snaga ostaju nepromijenjeni
Unatoč milijardama eura uloženih u naoružanje u Evropi, globalni poredak vojnih sila se srednjoročno neće znatnije promijeniti. Na čelu su i dalje Sjedinjene Američke Države, zatim Rusija, Kina i Indija. Prva evropska sila – Velika Britanija – dolazi tek na šestom mjestu. Slijedi Francuska na devetom, a Njemačka trenutno zauzima jedanaesto mjesto.
Platforma Global Firepower uspoređuje vojnu snagu zemalja prema više od 60 pokazatelja – od broja tenkova, pomorskih kapaciteta, do veličine sposobne vojne populacije – kako bi se dobila sveobuhvatna slika globalne vojne moći.
Komentariši